Skip to main content

Poslednje objavljeno na blogu!

My Story as a Caregiver and Patient Advocate

This all started the day we heard the words, "This is better than the best-case scenario." You can go back to your life." I realized I no longer knew what our life meant. For almost two years, we lived in hospitals, separated from my husband and older son, focused entirely on helping our younger son, Viktor, recover. Everything else stopped. How It Started In November 2017, Viktor was diagnosed with Langerhans cell histiocytosis. His treatment lasted nearly two years and included chemotherapy, followed by long periods of waiting for his immune system to recover before the next phase could begin. Like many parents, I was suddenly thrown into a world I didn’t understand. I had no medical background, yet I needed to make sense of complex terminology, treatment plans, and decisions that affected my child’s life. Viktor during the treatment Learning Medicine Language One moment from the early days still stands out.  A nurse asked me to measure Viktor’s diuresis.  I didn’t eve...
Post a Comment
Pročitaj više...
Labels

"Um caruje, snaga klade valja"... o rušilačkom u nekima od nas

Premišljam se, dvoumim, oklevam da napišem poneki red o izgredima i nasilničkom ponašanju koje se desilo nakon utakmice na Evropskom prvenstvu u rukometu.
Htela sam biti iznad toga, ne ponavljati sve ono što su drugi napisali, kada se na primer Mooshema izvinula svojim prijateljima, poznanicima i svima u Hrvatskoj...
Postalo je uobičajeno da se posle svake utakmice desi neki incident, ali ono što se dešavalo te večeri, prevazilazi lepu reč i bilo kakav komentar. Sram vas bilo! Zbog vas smo svi ponovo označeni kao divlji, vandali i kriminalci... Mene je sramota zbog toga, iskreno... ne želim generalizovati, ali potrebno je vrlo malo da se iskrivi slika o svemu dobrom što postoji i što možemo ponuditi.
Uopšte, imam problem sa razbojnicima, lopovima i lažovima (nemam razumevanja i lepe reči koja bi mogla umanjiti ono loše što rade). Mrzim džeparoše u autobusu, obavezno se raspravljam sa njima, upozoravam saputnike i saputnice. Nije mi drago kada iznova i iznova vidim grafite mržnje na zgradama i kućama po gradu, preškrabane natpise "Ujvidek" na tablama prilikom ulaska u Novi Sad. Govorimo o multikulturalizmu kao vrednosti, zbog čega nekome smeta to što je na mađarskom napisano ime Grada?
A onda mi je ukraden akumulator iz automobila, parkiranog u ulici, bukvalno ispred ulaza kuda svakodnevno prolazim?! Zašto ikome treba akumulator vrednosti pet hiljada dinara iz prljavog starog juga?! Meni je osnovno prevozno sredstvo na dužim relacijama, a sada maltretiranje sa policijom i otežavajuća okolnost da ispoštujem obaveze koje me čekaju.
Uz svu njihovu nemoć da savladaju vandale i divljake koji su načinili materijalnu štetu, ugrozili bezbednost ljudi i imovine u Novom Sadu, okaljali renome i ugled Vojvođanske prestonice, policijski službenici su u subotu popodne došli i uradili jedino što su mogli, izvršili uviđaj...
Ne očekujem mnogo, ne nadam se ni da će pronaći ukradeni deo iz automobila, ali zar mora tako?!
Još puno vremena će mi trebati da izgovorim "ponosna" i "Srbija" u istoj rečenici... 

Tekst objavljen: 28.01.2012. godine
Labels:

Comments

Post a Comment

Please be polite and concise. On this blog anyone opinion is appreciated, but we need to respect each other. If you like my direct response, feel free to write an email to empowera.consulting@gmail.com, and I will respond to you as soon as possible. Thank you in advance! Ana