Skip to main content

Poslednje objavljeno na blogu!

My Story as a Caregiver and Patient Advocate

This all started the day we heard the words, "This is better than the best-case scenario." You can go back to your life." I realized I no longer knew what our life meant. For almost two years, we lived in hospitals, separated from my husband and older son, focused entirely on helping our younger son, Viktor, recover. Everything else stopped. How It Started In November 2017, Viktor was diagnosed with Langerhans cell histiocytosis. His treatment lasted nearly two years and included chemotherapy, followed by long periods of waiting for his immune system to recover before the next phase could begin. Like many parents, I was suddenly thrown into a world I didn’t understand. I had no medical background, yet I needed to make sense of complex terminology, treatment plans, and decisions that affected my child’s life. Viktor during the treatment Learning Medicine Language One moment from the early days still stands out.  A nurse asked me to measure Viktor’s diuresis.  I didn’t eve...

U zemlji pingvina i belih medveda

Pozdrav iz snežne Srbije, 

gde ovih dana caruje sneg i veliki minus (najhladnije je bilo 9. februara, sjajnih - 27 stepeni po meteorolozima). Malo nas je iznenadio, jer je čudno da u februaru pada sneg.
Osim toga što nemam prikladnu garderobu i obuću, potpuno sam nepripremljena na niske temperature. Stepen raspoloženja jednak je stepenu minusa koji vlada. Dakle, teško me oraspoložiti kada mi je nos smrznut, uši otpadaju, a vrhovi prstiju bole koliko je hladno.
U jednom trenutku je usled proglašenja vanredne situacije (izazvane elementarnom nepogodom), a ne vanrednog stanja (koji se proglašava u uslovima društvenih previranja) - prim. našeg ministra unutrašnjih poslova i prvog potpredsednika Vlade - došlo do talasa solidarnosti i angažovanja volontera i volonterki koje bi kao pomoć Štabu za vanredne situacije, čistili sneg.
E sad, sve bi to bilo sjajno kada bi taj sneg bio zaista očišćen. Trajalo je dva dana, volonteri i volonterke su u grupama čistili glavne saobraćajnice i prilaze objektima i insitucijama od značaja za funkcionisanje, uz stalne opomene nadležnih pravnim i fizičkim licima da čiste ispred ulaza u stambene zgrade, odnosno poslovne prostorije.  
Onda ja pokušam da prošetam delom Grada u kom stanujem i shvatim da Novo naselje nije danima videlo ni grtalice, ni lopate, da sugrađani i sugrađanke posrću kada pokušaju prepešačiti neku od staza, jer je utabani sneg zaledio pa je malčice klizav. Poseban problem su ledenice koje vrebaju sa krovova zgrada, a to se ponavlja u svim delovima... Gradsko preduzeće je nabavilo opremu za njihovo uklanjanje, ali opet nedovoljno. Isključivo na osnovu obazrivosti građana i građanki, sami ograđujemo površine na koje te ledenice mogu pasti. Na društvenoj mreži Twitter se pravi mapa lokacija na kojima su iste uočene.
Škole su prestale da rade, elektrodistribucija umanjuje potrošnju, gasi isporuku energije privrednim preduzećima koji nisu od značaja, rezerve uglja i gasa su na izdisaju, nemamo dovoljno brodova - ledolomaca za sve zaleđene reke, a prete poplave nakon otapanja...

Dobrodošli u Srbiju, okovanu okovanu snegom i ledom, nemoćnu da funkcioniše normalno u ovim uslovima, kao da je bilo drugačije bilo kad u poslednjih 20 godina...  
Tekst objavljen: 10.02.2012. godine

Comments