Skip to main content

Poslednje objavljeno na blogu!

My Story as a Caregiver and Patient Advocate

This all started the day we heard the words, "This is better than the best-case scenario." You can go back to your life." I realized I no longer knew what our life meant. For almost two years, we lived in hospitals, separated from my husband and older son, focused entirely on helping our younger son, Viktor, recover. Everything else stopped. How It Started In November 2017, Viktor was diagnosed with Langerhans cell histiocytosis. His treatment lasted nearly two years and included chemotherapy, followed by long periods of waiting for his immune system to recover before the next phase could begin. Like many parents, I was suddenly thrown into a world I didn’t understand. I had no medical background, yet I needed to make sense of complex terminology, treatment plans, and decisions that affected my child’s life. Viktor during the treatment Learning Medicine Language One moment from the early days still stands out.  A nurse asked me to measure Viktor’s diuresis.  I didn’t eve...

Čime se „tešite“ u Novoj godini?



Uvek - novogodišnje odluke, želje, planovi... Da li je to zaista samo spisak lepih želja ili isti pogledate negde u aprilu, precrtate nešto od čega ste odustali u julu, u oktobru otpišete postignuto?
Bez namere da omalovažavam bilo čije planove u nastupajućoj godini, htela staviti na papir odluke koje sam donela. Nije spisak, samo tema za razmišljanje. Najčešća želja koju su poželeli svi je „da nam bude bolje“. Da li u privatnom ili profesionalnom životu, da li to podrazumeva materijalno, emotivno, zdravstveno bolje? Da li je to više stvari koje nameravamo popraviti, ili podrazumeva jednu stvar u životu, koja se raslojava i povlači za sobom više sfera?
Opet, bez namere da filozofiram previše i ambicije da se poredim sa bilo kim, napisaću moje viđenje tog „bolje“.
Ono što pre svega želim je poboljšanje privatnog, emotivnog dela života. Delom je rešeno, ali mora se još mnogo raditi na tome. Želim da bude bolje, potrudiću se da tako i bude.
Profesionalno sam se malo zasitila. Nastupila je faza u kojoj najmanje mogu da utičem na poslovne rezultate, te tu pritiskam dugme „pause“ i prepuštam vremenu da reši dilemu kuda dalje?
Vreme ću iskoristiti da se pozabavim svojim zdravljem, fizičkom kondicijom i ishranom. Ništa novo, ovo traje već neko vreme. Samo sam odlučila da budem doslednija, da se ne predomišljam i ne odustajem.
Sledi i nova faza sređivanja životnog prostora. Jedna od tema koja se raslojava, jer ne može drugačije, odjednom. Pre dve godine su bili radovi na krečenju, farbanju, lakiranju. Cela prošla godina je potrošena na zamenu nameštaja i kupovinu kućnih aparata. Posao treba dovršiti i obrnuti krug sa krečenjem i farbanjem, zamenom dotrajalih delova... Prilagoditi životni prostor meni više nego roditeljima, koji su nekad tu stanovali.
Najvažnija od svih odluka, drži visoko prvo mesto na top listi – uživati u svakodnevici, birati stvari, osobe i događaje koji prijaju, od kojih se smejem, kojima se radujem. Ceniti porodicu i prijatelje, jer su prvi tu kad je najlepše i najteže, a druge sam birala sama, te želim poštovati svoje izbore.

Ostaje mi da popravim svoje ružičaste naočare i nastavim dalje kroz Novu godinu...

Comments