Skip to main content

Poslednje objavljeno na blogu!

My Story as a Caregiver and Patient Advocate

This all started the day we heard the words, "This is better than the best-case scenario." You can go back to your life." I realized I no longer knew what our life meant. For almost two years, we lived in hospitals, separated from my husband and older son, focused entirely on helping our younger son, Viktor, recover. Everything else stopped. How It Started In November 2017, Viktor was diagnosed with Langerhans cell histiocytosis. His treatment lasted nearly two years and included chemotherapy, followed by long periods of waiting for his immune system to recover before the next phase could begin. Like many parents, I was suddenly thrown into a world I didn’t understand. I had no medical background, yet I needed to make sense of complex terminology, treatment plans, and decisions that affected my child’s life. Viktor during the treatment Learning Medicine Language One moment from the early days still stands out.  A nurse asked me to measure Viktor’s diuresis.  I didn’t eve...

Kako napisati diplomski rad o necemu cime se bavi jaako mali broj ljudi?!

O.K. globalno, u pitanju je milionska cifra, ali na ovim prostorima je zaista mali broj ljudi, mozda se mogu pohvaliti da sam jedina koja se iz ugla drustvenih nauka pozabavila globalizacijom i posledicama iste na problematici koju uporno izbegavam da pomenem...
Mali test:
1) Koliko klubova americkog fudbala postoji u Srbiji?
2) Kako se zovu lige koje u kojima ucestvuju klubovi americkog fudbala u Srbiji?
3) Koliko igraca stoji na terenu u trenutku pocetka akcije?
Niste imali pojma ili niste sigurni u svoje odgovore? Priznajem, ni ja nisam znala iz prvog pokusaja, naprotiv - trebalo mi je mnogo vremena da svarim sve informacije, ali poenta je sto je to najzaraznije posle grickalica na koje se navadimo i ne stajemo dok ne ispraznimo posudu...
Opet, nije sve moja zasluga, inspiraciju sam dobila sa strane, od momka koji je predsednik jednog od klubova, ali bez njegove podrske i stalnog tutorisanja po pitanju pravila, formalnih i neformalih propisa, stalnog objasnjavanja ko je ko i sta je sta, ne bih ni danas znala ovoliko. Onda, tu su malobrojni koji su poslednjih pola decenije proveli u konstantnom pracenju americkog fudbala i priblizavanju „sirokim narodnim masama“... redakcija sjajnog casopisa koji zadovoljava svaki apetit, kao i pojedinci koji su bezrezervno ucestvovali u dogadjajima bitnim za novoosnovane klubove, u pocetku tek blede kopije originala. Nije reklama, navodim link zbog onih koji ne vole misteriju... ili misle da je americki fudbal sport za njih: www.touchdown-magazine.net
Zamislite iznenadjenje mog buduceg mentora, profesora sociologije kulture, kada sam mu pomenula glavni predmet interesovanja. Ne kazem da sam jedini autor u preplitanju kulture domacina i izvornih pravila, imala sam materijal koji je bio i vise nego koristan za rad, ali nije bilo previse strucne literature koju bih mogla iskoristiti. Sve ovo je bila prednost, ali istovremeno i nedostatak, jer bez obzira na deficit relevantne literature, ipak se nije moglo staviti bilo sta sto bi moglo proci u jednom bezmalo, naucnom radu. U svakom slucaju, osvojila sam simpatije i dobru ocenu, bila ponosna na svoj doprinos u ovom sportu, kao i naucnoj disciplini koja se i dalje razvija – sociologiji sporta.
Ovo retrospektivno gledanje na moj zivot pomaze zbog uvida u razlicitost tema koje su mi oduzimale vreme i menjale zivot iz dana u dan... Mozda, jednog dana objavim i ceo rad...
Nadam se da nisam razocarala, buduci da je ovo prilicno neocekivan nastavak?
Pozdravi iz zemlje cuda...

Comments